Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine plasirala se u finale baraža za Svjetsko prvenstvo 2026. nakon što je u polufinalu u Cardiffu eliminisala Vels, pobijedivši u penal-seriji 4:2, nakon što je regularni dio i produžeci završen rezultatom 1:1. Bio je to šesti baraž u historiji bh. reprezentacije — i prvi koji je završen pobjedom.

Zmajevi su u utakmicu ušli oprezno, prepuštajući inicijativu domaćinu pred više od 30.000 navijača na Cardiff City Stadionu. Vels je od starta kontrolisao posjed i stvarao prilike — Harry Wilson pogodio je stativu u 23. minuti, a BiH je iz prvog poluvremena izašla bez upućenog ozbiljnijeg udarca prema golu, ali i bez primljenog pogotka.

Ono čega su se navijači bojali desilo se šest minuta nakon početka drugog dijela. Daniel James je u 51. minuti precizno pogodio uz desnu stativu za vodstvo domaćina. Cardiff je eksplodirao, a BiH je djelovala izgubljeno. U 60. minuti isti igrač je ponovo zaprijetio, ali je ovaj put prečka spasila Zmajeve od rezultata koji bi vjerovatno bio nepremostiv.

Barbarez je reagovao izmjenama i tim se postupno otvorio, ali prave prilike nisu dolazile. Demirović je imao šansu, no golman Darlow je bio na poziciji. Onda je, u 87. minuti, na scenu stupio čovjek koji to radi već dvadeset godina. Nakon kornera Kerima Alajbegovića, Edin Džeko je skočio iznad svih i glavom poslao loptu u mrežu. Darlow je zaplivao u prazno — iza njega samo mreža i tišina 30.000 ljudi. Kapiten, u 40. godini života, još jednom je dokazao zašto je najveći strijelac u historiji reprezentacije.

Produžeci su donijeli dramu, ali ne i golove. Muharemović je u jednom trenutku gotovo nemogućim blokom glavom zaustavio siguran pogodak Wilsona. Bajraktarević se povrijedio, a BiH je završila bez preostalih izmjena. Sve je vodilo ka penalima — mjestu gdje se bh. reprezentacija historijski najgore snalazila.

I započelo je loše: Demirović je pucao prvi, Darlow je odbranio. Kad je prvi velški izvođač bio precizan, činilo se da se ponavlja stara priča. Onda se sve okrenulo. Tabaković je pogodio u drugoj seriji. Bašić je u trećoj silovito poslao loptu u mrežu, a Brennan Johnson je prebacio cijeli gol — 2:2. U četvrtoj seriji Hadžiahmetović je bio precizan, a onda je na scenu stupio Nikola Vasilj. Pročitao je namjeru Williamsa i odbranio mu udarac. Prednost BiH — 3:2.

Odgovornost u petoj, odlučujućoj seriji preuzeo je osamnaestogodišnji Kerim Alajbegović — isti igrač čiji je korner Džeko pretvorio u gol spasa. Hladnokrvno je pogodio mrežu i lansirao Zmajeve u finale. Cardiff je zanemio. Bh. igrači su potrčali prema Vasilju, a Džeko je pao na koljena na centru terena.

Ova pobjeda nosi težinu koja nadilazi jednu utakmicu. BiH je pet puta bila u baražu i pet puta ispala — protiv Portugala 2010., Irske 2014., Republike Irske 2016. i dva puta u baražima Lige nacija. Svaki od tih poraza ostavio je duboke ožiljke. Cardiff je bio šesti pokušaj i prvi put, prokletstvo je konačno slomljeno.

Razlika u odnosu na prethodne baraže je u mentalnoj snazi. Tim Sergeja Barbareza preživio je rani šok, gol u 51. minuti, pritisak punog stadiona, produžetke bez izmjena i promašen prvi penal — i na kraju pobijedio. To je nešto što nijedna prethodna generacija nije uspjela.

U utorak, 31. marta, na zeničkom Bilinom Polju čeka finale baraža protiv Italije. Azzurri su u drugom polufinalu rutinski savladali Sjevernu Irsku 2:0 — Sandro Tonali je pogodio volejom s ruba šesnaesterca, a Moise Kean je potvrdio u nastavku. Italija je ozbiljan favorit sa igračima iz Premiershipa, Serie A i Bundeslige, i sa iskustvom koje BiH nema.

Ali upravo to je poenta — BiH nema iskustvo baražâ zato što ih nikad nije prošla. Do večeras. Sada ima nešto drugo: tim koji zna kako se ustaje nakon primljenog gola u 51. minuti, kako se brani nakon 110 minuta igre bez izmjena na klupi i kako se puca penal pred 30.000 neprijateljskih navijača kada je tvoja reprezentacija u šest pokušaja pet puta pala na istom ispitu.

Pobijedi li Italiju, BiH ide na Svjetsko prvenstvo u SAD, Kanadu i Meksiko — u grupu sa Kanadom, Katarom i Švicarskom.