Na 71 kilometru toka rijeke Une, od granice s Republikom Hrvatskom do ulaza u Bihać, istraživači su tokom 2025. godine pješice, čamcem i dronom pregledali svaki metar obale. Ono što su pronašli — 5.673 metra raznih građevinskih zahvata direktno na obali ili u vodi, 1.932 evidentiranih mjesta gdje je čovjek ušao u prostor rijeke, te jedan potok čija je voda u ljeto bila toliko zagađena fekalijama da je dostigla najlošiji mogući status — postalo je osnova za najopsežniji izvještaj o stanju Une koji je do sada izrađen u Bosni i Hercegovini.

Projekt su zajednički finansirali Nacionalni park Una i Fond za zaštitu okoliša Federacije BiH, a u februaru 2026. objavljen je integrirani izvještaj pod nazivom „Identifikacija zagađivača na području Nacionalnog parka Una i utvrđivanje trendova njihovog utjecaja na kvalitet površinskih voda, s prijedlogom mjera za poboljšanje stanja”. Izvještaj je javno dostupan na web stranici Nacionalnog parka Una. Dokument obuhvata više od 350 stranica podataka, terenskih nalaza i laboratorijskih analiza. Zaključak koji iz njega proizlazi je jednoznačan: Una je još uvijek čista i vrijedna rijeka, ali pritisak koji trpi iz godine u godinu počeo je ostavljati vidljive i mjerljive tragove.

Samo dva dijela toka ostala netaknuta

Istraživači su podijelili tok rijeke na devet zona i za svaku izmjerili koliki udio obale zauzimaju beton, kamen, metal ili drvo. Razlika između zaštićenog dijela toka unutar Nacionalnog parka i nezaštićenog dijela prema Bihaću je ogromna — ali i unutar samog Parka postoje mjesta koja su ozbiljno zahvaćena.

Od ukupnih 71 km pregledanog toka, samo su dvije dionice ostale potpuno netaknute: kanjonski dio od izvora rijeke Krke do Martina Broda, te kanjonski dio od Štrbačkog buka do Troslapa. Obje su nepristupačne. Na preostalim 46 km, obala je u različitoj mjeri izgrađena, a prosjek za sva naseljena mjesta iznosi 9,52 posto.

Najkritičniji dijelovi toka

Samo u pojasu uz obalu, na svakom kilometru toka, istraživači su u prosjeku evidentirali 27 različitih zahvata čovjeka. Najzastupljeniji su pomoćni turistički objekti poput šedrvana, terasa i splavova — evidentirano ih je 437. Slijede stambeni objekti (378) i kuće za iznajmljivanje (253). Zabilježeno je i 46 betonskih stepenica kojima se silazi direktno do vode, te 70 cijevi koje otpadne vode ispuštaju ravno u rijeku.

Voda je još uvijek dobra, ali ima opasnih mjesta

Tokom 2025. godine uzorci vode uzimani su na osam mjesta duž toka, u tri navrata: u maju (prije turističke sezone), u augustu (u punoj sezoni) i u decembru (nakon sezone). Cilj je bio utvrditi koliko turizam i otpadne vode iz domaćinstava zapravo utječu na čistoću Une.

Dobra vijest jest da Una u cjelini ostaje čista rijeka. Gotovo svi izmjereni pokazatelji — kisik u vodi, kiselost, sadržaj fosfora i dušika — nalaze se u granicama odličnog stanja. Jedini izuzetak je udio organskih tvari u vodi, koji je ocijenjen kao umjeren. Budući da se pri ocjenjivanju uvijek uzima najlošiji izmjereni pokazatelj, ukupna ocjena za čitav tok je umjerena — što je, da bude jasno, i dalje dobra vijest, jer znači da rijeka nije zagađena.

Stanje po mjernim mjestima i sezonama

Najzabrinjavajući nalaz dolazi s potoka Ričice koji utječe u Unu kod Orašca, unutar Nacionalnog parka. U augustu ove godine, analiza vode na tom mjestu pokazala je izuzetno visoke količine bakterija porijeklom iz fekalija — crijevnih bakterija koje dospijevaju u vodu iz nehigijenskih septičkih jama ili direktnih ispusta. Ovo mjerenje je u ljetnoj sezoni dostiglo najlošiji mogući status. Važno je naglasiti da se ne radi o slučajnom nalazu — isti potok je problematičan i u maju i u decembru, što znači da postoji trajni izvor zagađenja koji u ljetnim mjesecima dostiže vrhunac.

Turizam se udvostručio za tri godine — kanalizacija ne postoji

Jedan od ključnih uzroka pogoršanja stanja rijeke je brzi rast turizma uz gotovo nikakav napredak u izgradnji kanalizacijske mreže. Podaci Turističke zajednice Grada Bihaća jasno govore: broj gostiju porastao je sa 33.183 u 2022. na 65.170 u 2024. — što je gotovo dvostruko za svega dvije godine. Broj noćenja u istom periodu narastao je sa 58.684 na 132.642, dakle više nego udvostručen.

Prema podacima s platforme Booking.com, oko 100 smještajnih objekata nalazi se direktno na obali rijeke Une ili ima betonirane dijelove obale. Terenskim obilaskom evidentirano je 283 turističkih objekata uz samu rijeku, a uračunavanjem pomoćnih prostora ukupan broj premašuje 720. Uz to, zabilježeno je najmanje 77 privatnih bazena u kućama za odmor uz rijeku — koji u ljetnom periodu, kada je Una najniža i najtoplija, dodatno crpe vodu i povećavaju količinu otpadnih voda.

2.005 septičkih jama. 34 pražnjenja godišnje

Vjerovatno najupečatljiviji podatak iz čitavog izvještaja je sljedeći: u svim istraživanim naseljima uz Nacionalni park Una ima ukupno 2.005 registrovanih septičkih jama. Nijedno od ovih naselja nema izgrađenu kanalizaciju. U 2024. godini, na nivou čitavog Grada Bihaća, koliko je poznato putem JKP Vodovod Bihać, izvršeno je svega 34 crpljenja septičkih jama.

Ova razlika govori sama za sebe. Praktički nijedna septička jama u istraživanom području ne prazni se redovno. Istraživači koji su razgovarali s mještanima ustanovili su da te jame u većini slučajeva nisu vodonepropusne — što znači da sve što u njih uđe, polako curi u tlo, u podzemne i naposljetku u površinske vode, uključujući rijeku Unu.

Veza između punih septičkih jama i zagađenja rijeke nije teorijska — direktno ju je potvrdila analiza vode. Razina crijevnih bakterija u vodi mijenja se drastično od sezone do sezone i od mjesta do mjesta, što je tipičan obrazac za zagađenje iz nehigijenskih jama. Bakterije iz fekalija prisutne su u vodi ljeti u znatno većim količinama nego van sezone — tačno u periodu kad je Una najfrekventnija i kad u njoj kupaju djeca i turisti.

Ko je kriv: nelegalna gradnja na prvom mjestu

Jedna od važnih novina ovog projekta je izrada Registra zagađivača — popisa i ocjene svih izvora koji prijete rijeci Uni, od granice s Hrvatskom do Bihaća. Za svaku od devet istraživanih zona izračunat je broj i težina pritisaka, a potom je urađeno rangiranje.

Ko najviše šteti rijeci, po redu

• 1. Nelegalna i bespravna gradnja — Betoniranje obale, kuće i šedrvani u zabranjenim zonama, devastirani i napušteni objekti. Ova gradnja ima trajne i često nepovratne posljedice za staništa uz rijeku.
• 2. Turizam — Smještajni objekti, ugostiteljski objekti, kampovi i mase posjetitelja. Pritisak je sezonski, ali izuzetno intenzivan — i vremenski se poklapa s najtoplijim i najnižim vodostajima, kada je rijeka najosjetljivija.
• 3. Otpadne vode iz domaćinstava — Stalno stanovništvo, turisti, septičke jame bez kontrole. Svakodnevni, stalni unos zagađenja koji se ne može zaustaviti bez izgradnje kanalizacije.
• 4. Industrijski objekti i benzinske pumpe — Manji po broju, ali opasni po hemijskom sadržaju koji može dospjeti u vodu.
• 5. Poljoprivreda — Gnojiva i pesticidi koji se ispiraju u rijeku kišom, posebno uz obale bez zaštitnog pojasa vegetacije.

Dijelovi toka s najvećim ukupnim pritiskom

Što kažu mještani, turisti i ugostitelji

Uz terenska mjerenja, projekt je obuhvatio i ankete četiri različite grupe: građana Bihaća, mještana uz NP Una, vlasnika smještajnih i ugostiteljskih objekata te posjetitelja Parka. Zajednički zaključak koji se provlači kroz sve četiri ankete je gotovo identičan: svi znaju da je Una ugrožena — ali konkretnih promjena nema.

Građani Bihaća kao najveći problem navode nelegalnu gradnju uz obalu, a veliki broj izražava nepovjerenje prema sistemu nadzora i kontrole. Mještani uz Park kao najhitniji zahtjev ističu gradnju kanalizacije ili bar vodonepropusnih septičkih jama. Vlasnici turističkih objekata su optimistični po pitanju rasta turizma, ali i oni sami kažu da infrastruktura zaostaje daleko iza potreba.

Posjetitelji NP Una su, pak, u velikoj mjeri zadovoljni — čak 95 posto njih preporučilo bi Park prijateljima i porodici. Ali jedna stavka se stalno ponavlja kao primjedba: nema dovoljno toaleta, a oni koji postoje nisu odgovarajuće čisti. Upravo taj nedostatak sanitarnih čvorova za posjetitelje direktno doprinosi zagađenju rijeke u kojoj mnogi od njih potom plivaju.

Osam koraka koje istraživači predlažu

Izvještaj ne završava samo opisom problema — donosi i konkretan prijedlog mjera za upravu Nacionalnog parka, razvrstanih po hitnosti. Autori naglašavaju da je istraživački dio završen, i da je sada na institucijama red za akciju.

• 1. Zaustaviti nelegalnu gradnju — Napraviti bazu podataka svih objekata uz rijeku s fotografijama i statusom dozvole. Pokrenuti postupke uklanjanja u najosjetljivijim zonama. Jasno objaviti zabranu nove gradnje uz obalu.
• 2. Riješiti problem otpadnih voda — Popisati sve septičke jame i njihovo stanje, uvesti obavezno redovno pražnjenje, subvencionirati ugradnju vodonepropusnih jama, a tamo gdje je moguće izgraditi manja postrojenja za prečišćavanje.
• 3. Redovno mjeriti i javno objavljivati stanje vode — Mjerenja na pet mjesta, tri puta godišnje. Rezultate objaviti online kako bi svaki građanin mogao pratiti stanje rijeke u svom kraju. Procijenjeni godišnji trošak: oko 7.440 KM.
• 4. Upravljati brojem posjetitelja — Odrediti koliko ljudi istovremeno može biti na najosjetljivijim mjestima, posebno na Štrbačkom buku. Uvesti vremenski raspoređene ulaznice u sezoni. Razvijati alternativne ture i staze.
• 5. Poboljšati komunalnu infrastrukturu i otpad — Više kontejnera i češći odvoz u sezoni, selektivno prikupljanje otpada, ekološki toaleti na frekventnim lokacijama.
• 6. Uključiti mještane u odlučivanje — Formirati savjetodavno tijelo s predstavnicima lokalnog stanovništva, ugostitelja i stručnjaka. Redovne javne rasprave i edukativni programi.
• 7. Ojačati kadar koji čuva Park — Više čuvara prirode na terenu, digitalna platforma za prijavu nelegalnih aktivnosti, obuka zaposlenih.
• 8. Dugoročno planiranje — Ažurirati plan upravljanja Parkom s mjerljivim ciljevima, postepeno razvijati turizam s manjim ekološkim otiskom.

Autori izvještaja posebno upozoravaju na jednu pravnu prazninu: od 2008. godine, kada je proglašen Nacionalni park Una, nikada nije izrađen detaljan urbanistički plan koji bi spriječio gradnju uz rijeku. Bez tog dokumenta, svaka nova kuća ili terasa uz obalu Une nastavlja nicati — i to u prostoru gdje je nova gradnja zakonom zabranjena već gotovo dva desetljeća.