Sedamnaestog maja Una će po četrdeseti put biti zvanično obilježena kao simbol Bihaća i čitavog Unsko-sanskog kantona. Iza svečane atmosfere, koncerata, regate i biciklijada krije se, međutim, stvarnost koja je proteklih sezona postala nemoguća za ignorisanje — rijeka po kojoj se prepoznaje USK godinama je pod sve jačim pritiskom, a događaji iz 2025. pokazali su koliko je njena ravnoteža krhka.Historija: kako je nastao Dan rijeke UneDan rijeke Une prvi put je obilježen 17. maja 1986. godine, kada je društvo „Unski smaragdi” pod vodstvom Boška Marjanovića pokrenulo i istoimeni časopis. Marjanovićeva poznata misao — da Unu „ne treba čuvati od ljudi, već učiti ljude da čuvaju rijeku Unu” — i danas zvuči kao testament svim generacijama Bišćana.
Una izvire u podnožju Plješevice, prolazi kroz Martin Brod, Kulen Vakuf, Ripač, Bihać, Bosansku Krupu, Bosansku Otoku, Novi Grad i Kostajnicu, te se kod Jasenovca uliva u Savu. Sa svojih 212 kilometara, 28 vrsta riba i preko 170 vrsta ljekovitog bilja na obalama, ona je 2013. godine zaslužila i međunarodnu „Bijelu zastavu” za čistoću voda.
Osnivanjem Nacionalnog parka Una 2008. godine, gornji tok dobio je institucionalnu zaštitu — donji, međutim, nije.Trenutno stanje: ljeto koje je sve promijenilo.
Avgust 2025. godine ostat će zapamćen kao trenutak kada je Una pokazala da više nije ona od prije pet ili deset godina. Danima zamućena, mjestimično tamno smeđa rijeka uznemirila je građane, ribare i turističke radnike na čitavom njenom toku — od Bihaća do Bosanskog Novog. Aktivisti iz Eko akcije upozorili su da je zagađenje prisutno duž cijelog toka Une te da je njihova preporuka da se izbjegava kupanje i korištenje vode iz Une za zalijevanje bašti (Klix) . U istragu se uključilo i Tužilaštvo, a uzorci su upućeni u laboratoriju Agencije za vodno područje rijeke Save.Pažnja javnosti odmah se usmjerila na bihaćki kolektor za prečišćavanje otpadnih voda u Velhovu — projekat koji je otvoren 2017. godine kao donacija njemačke Razvojne agencije, a koji prema izvještaju samog Vodovoda više praktično ne radi, zbog čega se kanalizacija možda izlijeva direktno u Unu (Gerila) . Lokalne vlasti su odbacile optužbe, ali snimci ispusta kod Pokoja, kao i godišnje pritužbe stanovnika tog naselja, ostali su u javnoj memoriji.
Profesorica Vildana Alibabić s Biotehničkog fakulteta u Bihaću ovaj je incident smjestila u širi kontekst — rijeka se prirodno nosi s organskim tvarima, ali dodatna opterećenja, od domaćinstava, poljoprivrede, kanalizacije, industrije i turizma, mogu uzrokovati promjene u njezinu ekosustavu (Hercegovina.info) . Drugim riječima, ono što se dogodilo nije bila slučajnost, nego rezultat decenijskog gomilanja pritisaka.
Pet glavnih prijetnji Uni danas.
Neprečišćene otpadne vode ostaju problem broj jedan. Kolektor u Bihaću, čak i kad radi, ne pokriva sva naselja, a manje općine duž toka uglavnom ispuštaju kanalizaciju direktno u vodotoke ili u pritoke.
Male hidroelektrane su druga ozbiljna prijetnja — iako je u Federaciji BiH gradnja novih mHE službeno zabranjena nakon dugogodišnje borbe aktivista, pritisak investitora ne jenjava. Pokušaj gradnje male hidroelektrane planirao se i na samom izvoru Une u Donjoj Suvaji u Hrvatskoj (Klimatski portal) , a u Republici Srpskoj se dozvole i dalje izdaju za projekte na slivnom području.
Betonirane obale i divlje deponije sve više narušavaju prirodni izgled korita, posebno u urbanim dijelovima Bihaća, Bosanske Krupe i Novog Grada. Plastika, građevinski otpad i komunalno smeće postali su redovna pojava i u zonama koje su nominalno turističke.
Pritisak turizma bez infrastrukture stvara dodatno opterećenje u ljetnim mjesecima, kada se broj posjetilaca uz Štrbački buk, Japodske otoke i bihaćke kupališne zone višestruko povećava, a kapaciteti za odvodnju i prikupljanje otpada ostaju isti kao van sezone.
Klimatske promjene i smanjeni vodostaji dodatno pojačavaju sve navedeno — manje vode znači veću koncentraciju zagađivača. Komparativna studija „Hidromorfološko stanje balkanskih rijeka 2025” dokumentuje gubitak gotovo 2.450 kilometara netaknutih riječnih dionica u regionu od 2012. godine, a u Bosni i Hercegovini udio netaknutih rijeka smanjen je sa 1.170 na 904 kilometra, što predstavlja pad od 23 odsto .
Budućnost: rok je kraći nego što izgleda. Una nije izgubljena rijeka, ali nije ni neuništiva. Da bi Dan rijeke Une i za deset godina imao smisao kakav ima danas, potrebne su konkretne i mjerljive odluke — hitna sanacija kolektora u Velhovu i transparentni izvještaji o njegovom radu, izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Bosanskoj Krupi i Bosanskoj Otoki, definitivna zaštita izvorišnog područja u dogovoru s Hrvatskom, te proširenje zaštitnog statusa na donji tok rijeke kroz neki oblik zaštićenog krajolika. Jednako važno, potrebno je vratiti rijeku u centar javnog razgovora i van okvira jednog dana godišnje. Bihaćani, Krupljani, Otočani i svi drugi koji žive uz Unu ne mogu očekivati da će je sačuvati samo Nacionalni park ili volonterske akcije — kontrola, monitoring i odgovornost moraju biti svakodnevna obaveza institucija.Sedamnaesti maj 2026. dolazi u trenutku kada Una više ne traži samo simbolično poštovanje, već konkretno djelovanje. Najljepša rijeka USK-a poslala je prošlog ljeta jasnu poruku. Pitanje je samo da li je čujemo dovoljno glasno.
