
USK i Interkonekcije
Interkonekcije i USK
Parlament FBiH izglasao zakon o najvećem energetskom projektu u regiji. Američki investitor gradi plinovod vrijedan stotine miliona eura. Ali na karti novog plinovoda — Unsko-sanskog kantona nema.
Oba doma Parlamenta Federacije BiH usvojila su Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o plinovodu „Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska”. Zastupnički dom izglasao je zakon 8. aprila 2026. sa 79 glasova za, dva protiv i jednim suzdržanim. Dom naroda potvrdio je isti tekst na vanrednoj sjednici 15. aprila — 61 glas za, tri protiv, jedan suzdržan. Time je završena zakonodavna procedura na entitetskoj razini — slijedi objava u Službenim novinama, potpisivanje međudržavnog sporazuma s Hrvatskom i ugovor s investitorom.
Projekat čija se procijenjena vrijednost kreće između 405 miliona i 810 miliona eura — ovisno o konfiguraciji terena i tehničkim rješenjima — gradi američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy, registrovana u Sarajevu. Plin bi dolazio s LNG terminala na otoku Krku, kroz hrvatsku mrežu do Splita, pa novim plinovodom od Dugopolja preko Zagvozda i Imotskog do granice kod Posušja, odakle kreću dva kraka kroz Federaciju BiH.
Kuda ide gas — a kuda ne ide
Trasa Južne interkonekcije na teritoriji BiH obuhvata dva glavna pravca i više odvojaka:
Kod Travnika se novi plinovod spaja na postojeću infrastrukturu prema Zenici i Sarajevu — dionica Zenica–Travnik duga oko 36 kilometara izgrađena je još prije 13 godina, ali nikada nije puštena u funkciju. Time plin iz Južne interkonekcije dobija pristup i sarajevskom tržištu.
Zapadna interkonekcija — jedini put gasa do Krajine
Za USK postoji zaseban projekt — Zapadna interkonekcija BiH i Republike Hrvatske. Njegova trasa kreće od Ličke Jesenice u Hrvatskoj, preko Rakovice i Tržca do Bosanske Krupe, sa odvojcima za Bihać i Veliku Kladušu.
Projekt nije nov. BH-Gas i hrvatska INA potpisali su Memorandum o razumijevanju još 2017. godine, s ciljem buduće saradnje u opskrbi gasom nakon povezivanja transportnih sistema. U augustu 2020. BH-Gas i hrvatski Plinacro potpisali su novi Memorandum o razumijevanju i saradnji koji izričito obuhvata i Zapadnu interkonekciju na pravcu Lička Jesenica – Rakovica – Tržac – Bosanska Krupa sa odvojcima za Bihać i Veliku Kladušu. Zapadna interkonekcija nalazi se na listi projekata od interesa za Energetsku zajednicu jugoistočne Evrope, u desetogodišnjem planu razvoja evropske gasne mreže, te u hrvatskom planu razvoja plinskog transportnog sistema za period 2018–2027.
Okvirnom energetskom strategijom BiH do 2035. gasifikacija USK-a predviđena je u tri faze:
U aprilu 2025. godine, premijer Unsko-sanskog kantona Nijaz Hušić potpisao je u Tuzli Memorandum o suradnji na realizaciji Zapadne interkonekcije s federalnim ministrom energije Vedranom Lakićem. Tom prilikom Hušić je izjavio da je plinofikacija USK-a strateška aktivnost planskog i održivog razvoja kantona.
Međutim, ni do danas — godinu dana nakon potpisivanja memoranduma — na terenu nije započela nijedna aktivnost. Nema studije opravdanosti, nema idejnog projekta, nema investitora, nema definiranog finansijskog modela.
BH Gas zadužen za zapadni i sjeverni pravac
Novi zakon o Južnoj interkonekciji prenosi realizaciju tog projekta na američku kompaniju AAFS. Istovremeno, federalni ministar Lakić potvrdio je da BH Gas „ne gubi svoju ulogu” i da mu „predstoji izgradnja zapadnog i sjevernog pravca plinovoda”. BH Gas, kompanija u stopostotnom vlasništvu Vlade Federacije BiH, ostaje transporter u postojećem plinskom sistemu i zadržava nadležnost za razvoj preostalih interkonekcija.
Za stanovnike USK-a ključno je pitanje: kada i pod kojim uslovima BH Gas može pokrenuti realizaciju Zapadne interkonekcije? Za razliku od Južne interkonekcije, koja sada ima imenovanog investitora, zakonski okvir i definiran rok — Zapadna interkonekcija još uvijek nema ni jedno od toga.
Hronologija — Zapadna interkonekcija i USK
Zašto bi USK uopće trebao gas?
Unsko-sanski kanton ima više od 200.000 stanovnika, značajnu drvoprerađivačku industriju, rastuću turističku ponudu i ozbiljne probleme s grijanjem. Domaćinstva i industrija za zagrijavanje i potrošnju u proizvodnji isključivo koriste ogrjevno drvo, pelet i električnu energiju.
Pristup prirodnom gasu USK-u bi donio direktnu korist na više nivoa. Industrija bi dobila jeftiniji i čistiji energent, gradovi bi mogli razviti toplovodne sisteme bez ovisnosti o krutim gorivima, turistička infrastruktura — hoteli, restorani, sportski i wellness objekti — dobila bi konkurentniji energetski okvir, a kvalitet zraka u zimskim mjesecima, posebno u kotlini Bihaća, značajno bi se poboljšao.
Osim toga, blizina Hrvatske i pristup Ličkoj Jesenici čine Zapadnu interkonekciju tehnički logičnom — infrastruktura na hrvatskom tlu od Ličke Jesenice do granice kratka je, a Plinacro je više puta potvrdio spremnost za saradnju.
Šta bi se zapravo trebalo desiti?
Usvojeni zakon odnosi se isključivo na Južnu interkonekciju. Za Zapadnu interkonekciju ne postoji poseban zakon, ne postoji imenovan investitor i ne postoji potpisani ugovor ni sa jednom stranom. Postoji samo memorandum — politička izjava namjere bez pravno obavezujućeg efekta.
Da bi gas stigao do Krajine, moralo bi se desiti sljedeće: izraditi kompletnu studiju opravdanosti i idejni projekt; obezbijediti finansiranje (za poređenje, samo dionica Južne interkonekcije na teritoriji BiH procijenjena je na oko 100 miliona eura); potpisati međudržavni sporazum s Hrvatskom za zapadni pravac; riješiti imovinsko-pravne odnose i eksproprijaciju zemljišta; te konačno — izgraditi plinovod.
Svaki od ovih koraka zahtijeva godine rada. Čak i u optimističnom scenariju, ako bi se studija pokrenula 2026. i gradnja započela 2028., gas ne bi stigao do Bihaća prije 2030–2031. godine.
Krajina opet na čekanju
Dok se ostatak Federacije — Hercegovina, Srednja Bosna, Sarajevo, Tuzla — priprema za novu energetsku eru s američkim investitorom i pristupom LNG-u s Krka, Unsko-sanski kanton ostaje bez konkretnog plana, bez investitora i bez vremenskog okvira.
Južna interkonekcija je bez sumnje pozitivan pomak za energetsku sigurnost Federacije BiH. Ali za preko 200.000 ljudi u sjeverozapadnom uglu Bosne, to je priča koja se dešava daleko od njih — u Mostaru, Bugojnu, Travniku, Tuzli. Priča u koju su uključeni američki izaslanici, stotine miliona eura investicija i svi osim Krajine.




