Izabranici Sergeja Barbareza su nakon raspucavanja jedanaesteraca eliminisali četverostruke svjetske prvake i izborili tek drugi plasman na Svjetsko prvenstvo, dvanaest godina nakon debija u Brazilu. Benjamin Tahirović, Haris Tabaković, Kerim Alajbegović i Esmir Bajraktarević bili su precizni sa bijele tačke, dok je Bajraktarevićev odlučujući jedanaesterac poslao cijelu zemlju u delirij. Sada, dok se euforija iz martovske noći polako pretvara u taktičku kalkulaciju, pitanje koje zanima cijelu naciju glasi: šta nas čeka u Grupi B?

Žrijeb, obavljen još u decembru u Zürichu, smjestio je pobjednika evropskog baražnog puta A u skupinu sa domaćinom Kanadom, azijskim prvakom Katarom i turnirski iskusnom Švicarskom. Na papiru, ovo nije grupa smrti — ali u fudbalskoj stvarnosti, svaki od ova tri protivnika nosi specifičnu opasnost. Format novog, proširenog Mundijala sa 48 reprezentacija dozvoljava prolaz ne samo prvoj i drugoj, već i osam najboljih trećeplasiranih ekipa iz dvanaest grupa. Matematika je, dakle, na strani Zmajeva. Ali matematika ne igra fudbal.

Kanada — domaćin na krilima ambicije

Prvi protivnik čeka 12. juna na BMO Fieldu u Torontu — stadion kapaciteta nešto više od 30.000 mjesta, u srcu grada koji živi za hokej, ali će tog petka popodneva disati fudbal. Kanada je sudomaćin turnira i automatski kvalifikovana, što joj je uskratilo dragocjenu oštricu natjecateljskih kvalifikacija. Na FIFA rang-listi zauzima 29. poziciju, ali taj broj govori više o geografskoj blagodati CONCACAF zone nego o iskustvu na velikoj sceni. U dosadašnja dva nastupa na Mundijalu — 1986. i 2022. godine — Kanada je upisala nula bodova, nula pobjeda i svega jedan postignut pogodak u šest odigranih utakmica.

Ipak, podcjenjivanje bi bilo opasno. Selektor Jesse Marsch, Amerikanac sa iskustvom iz Premier League i Bundeslige, donio je Kanadi taktičku sofisticiranost i visokointenzivan pressing koji je zaštitni znak njegove trenerske filozofije. Sjevernoamerička generacija koja je na Mundijalu u Kataru ostala bez bodova, ali ne i bez utisaka, sada je zrelija. Alphonso Davies iz Bayern Münchena ostaje najeksplozivniji adut — njegov sprint bočnom linijom jedan je od najbrže zabilježenih u historiji Lige prvaka. U napadu, Jonathan David iz Lillea donosi golgeterski instinkt, dok Stephen Eustaquio i Ismaël Koné čine veznu liniju sposobnu za kontrolu tempa. Defanzivni blok sa Alistairom Johnstonom iz Celtica i Moïseom Bombitom pruža fizičku dominaciju. Prednost domaćeg terena, publika i pritisak očekivanja cijelih gradova koji se sada priključuju fudbalskom pokretu učinit će Kanadu opasnim protivnikom u prvom kolu. Ali upravo taj pritisak može biti i njihova slabost: reprezentacija bez ozbiljne turnirske tradicije, suočena sa zahtjevom da pred sopstvenom publikom odmah pokaže rezultat.

Švicarska — tihi favorit grupe

Šest dana nakon otvaranja, 18. juna na SoFi Stadionu u Los Angelesu, dolazi najteži ispit. Švicarska je, po svim parametrima, najozbiljniji protivnik u grupi. Zauzima 18. poziciju na FIFA rang-listi, što ju čini gotovo 50 mjesta bolje rangiranom reprezentacijom od bh. selekcije. Ovo će biti njihovo šesto uzastopno Svjetsko prvenstvo — kontinuitet kakav malo koja evropska reprezentacija može ponoviti. U posljednja tri turnira dosegli su osminu finala, a na Euru 2020. čak i četvrtfinale, nakon što su u raspucavanju jedanaesteraca eliminisali Francusku.

Selektor Murat Yakin, koji je na klupi od 2021. godine, izgradio je taktički izuzetno discipliniran tim, organiziran najčešće u formaciji 4-2-3-1, sa naglaskom na kontroli sredine terena i kompaktnom odbrani. Okosnica ekipe čita se kao katalog elitnog evropskog fudbala — golman Gregor Kobel čuva mrežu Borussije Dortmund, Granit Xhaka iz Sunderlanda dirigira ritmom igre sa autoritetom i preciznošću rijetko viđenom u modernom veznom redu, stoper Manuel Akanji nosi dres milanskog Intera, a u napadu Breel Embolo iz Rennesa potvrđuje golgeterski instinkt. Tu su i Denis Zakaria iz Monaca i krilo Dan Ndoye, koji donose dinamiku u tranziciji. Švicarska rijetko briljira, ali gotovo nikada ne podbaci. To je reprezentacija koja upravlja utakmicama, troši minute, minimizira rizik i čeka trenutak za udarac. Protiv takve ekipe, Zmajevi moraju biti spremni na strpljiv, discipliniran meč u kojem će jedan detalj možda odlučiti sve.

Katar — prijeteći autsajder

Posljednja grupna utakmica zakazana je za 24. juni na Lumen Fieldu u Seattleu, a protivnik je reprezentacija koja je posljednjih godina prošla kroz sve — od poniženja domaćeg Mundijala do azijske krune. Katar je na FIFA listi na 56. mjestu, ali ta pozicija ne odražava u potpunosti kapacitet tima koji je dva puta uzastopno osvojio Azijsko prvenstvo, 2019. i 2023. godine. Istina, na Svjetskom prvenstvu 2022. kao domaćin su završili bez ijednog osvojenog boda u grupi sa Nizozemskom, Ekvadorom i Senegalom — najslabiji nastup jednog domaćina u historiji turnira.

Novi ciklus donio je i novog selektora — Julena Lopeteguija, Španca sa impresivnim evropskim CV-jem koji uključuje klupu španske reprezentacije, Seville (gdje je osvojio Evropsku ligu 2020.), Real Madrida, Wolverhamptona i West Hama. Njegov dolazak signalizira ozbiljnu ambiciju Katara da ovaj put na Mundijalu bude konkurentan. Ključni igrač je Akram Afif, krilni napadač Al-Sadda i dvostruki dobitnik nagrade za najboljeg igrača Azije, koji je uz to bio i nosilac Zlatne lopte na Azijskom kupu 2023. U napadu ga podržava Almoez Ali, iskusni golgeter sa impresivnim učinkom na regionalnim turnirima. Kvalifikacijski put kroz četvrtu rundu AFC-a potvrdio je da Lopeteguijev tim, unatoč limitiranom ligaškom kontekstu u kojem većina igrača nastupa, ima znanje i mentalnu čvrstinu za rezultatski fudbal. Katar je ekipa koja dobro brani, igra tranzicije i može kazniti svaku neopreznost.

Raspored — ključ taktičke kalkulacije

Redoslijed protivnika nosi svoju logiku. Otvaranje protiv domaćina, u njihovom gradu, pred njihovom publikom, najteži je mogući ulazak u turnir — ali istovremeno nudi priliku za šok kakav je BiH već demonstrirala u Zenici. Pobjeda u Torontu bi promijenila kompletnu dinamiku grupe. Poraz ne bi bio katastrofa, ali bi drugi meč protiv Švicarske pretvorio u utakmicu bez prava na grešku. Treće kolo donosi Katar u Seattleu — susret koji će, po svim projekcijama, biti odlučujući za pitanje prolaza. Zmajevi imaju prednost što znaju da im je posljednji meč ujedno i najpristupačniji protivnik na papiru.

Šanse BiH — realne, ne sanjarske

Hajde da budemo iskreni: Bosna i Hercegovina ulazi u Grupu B kao najniže rangirana reprezentacija, sa FIFA pozicijom oko 70. mjesta. Ukupna tržišna vrijednost kadra — nešto više od 127 miliona eura — daleko zaostaje za švicarskih gotovo 400 miliona. Ekipi na čelu stoji četrdesetogodišnji kapetan Edin Džeko, koji sa svojih 147 nastupa i 73 gola za reprezentaciju i dalje, nevjerovatnom upornošću, drži napadačku liniju na okupu. Pored njega, Ermedin Demirović nosi teret napadačke igre, dok u veznom redu Tahirović, Bajraktarević, Šunjić i Hadžiahmetović kombinuju kreativnost i defanzivnu disciplinu. Odbrana je mlada, ali već kaljena — Muharemović, Dedić i iskusni Kolašinac pokazali su u baražu da mogu parirati i najvećim imenima.

Selektor Sergej Barbarez, koji je preuzeo kormilo sa zadatkom da vrati dostojanstvo reprezentativnom dresu, učinio je mnogo više od toga.

Prošireni format Mundijala, sa prolaskom osam trećeplasiranih, realno znači da bi Zmajevima za nokaut fazu mogla biti dovoljna jedna pobjeda i jedan remi — ili čak samo četiri boda uz povoljan gol-razliku. Katar i Akram Afif nameću se kao ključna utakmica, ali ni Marschova Kanada, unatoč domaćinskoj prednosti, nije neosvojiv protivnik. Yakinova Švicarska jeste kvalitativni zid, ali u fudbalu zidovi ponekad padaju — pitajte Francuze koji su Xhaku i društvo gledali kako ih izbacuju sa Eura 2020.

Bosna i Hercegovina ide na Svjetsko prvenstvo sa nečim što je važnije od zvjezdanih imena i visokih transfera — ide sa srcem jedne male zemlje koja je naučila da se bori za svaki centimetar. Put od Cardiffa do Zenice, od penala protiv Velsa do penala protiv Italije, pokazao je da Barbarezovi izabranici posjeduju mentalnu snagu za koju se mislilo da je rezervisana za veće fudbalske nacije. Grupa B je izazov, ali i prilika. Dvanaestog juna u Torontu, kada Džeko i Demirović izađu na teren protiv Daviesove Kanade, počinje novo poglavlje — i ovaj put, Zmajevi ne idu kao turisti.