Zenica je sinoć postala središte nogometnog svijeta. Na legendarnom Bilinom Polju, pred tribinama koje su gorjele od vatre i pjesme, reprezentacija Bosne i Hercegovine savladala je Italiju u finalu baraža za Svjetsko prvenstvo — 1:1 nakon produžetaka, 4:1 nakon penala — i ispisala jednu od najsjajnijih stranica bh. sportske historije. Dvadeset i dvije godine nakon prvog i dosad jedinog nastupa na Mundijalu u Brazilu, Zmajevi se vraćaju na najveću pozornicu. Ovaj put, pozornica će biti Sjeverna Amerika.

Selektor Sergej Barbarez postavio je očekivani 4-4-2 sa Vasiljem na golu, Dedićem, Katićem, Muharemovićem i Kolašincem u odbrani, Šunjićem, Bašićem, Memićem i Bajraktarevićem u veznom redu te napadačkim tandemom Demirović — Džeko. Italija Gennara Gattusa izašla je u formaciji 3-5-2 sa Donnarummom između stativa, Mancinijem, Bastonijem i Calafiorijem u zadnjoj liniji, Politanom, Barelom, Locatellijem, Tonalijem i Dimarcom u sredini te parom Kean — Retegui u napadu.

Utakmica je počela onako kako se moglo očekivati — Zmajevi su krenuli hrabro, Memić je već u 3. minuti iskoristio prostor na lijevoj strani i zaprijetio, ali je Locatelli izbacio loptu u korner. Demirović je pokušao iz daljine, bez rezultata. No nogomet je često okrutan prema onima koji žele previše i prebrzo. U 15. minuti, kobna greška Nikole Vasilja u izgradnji napada — loše ispucana lopta završila je direktno kod Barele, koji je proigrao Moisea Keana. Napadač Fiorentine je preciznim udarcem s vrha šesnaesterca zatresao mrežu i utišao stadion. Bilino Polje je zanemjelo, ali ne zadugo.

Umjesto da se sruše pod teretom ranog zaostatka, Zmajevi su odgovorili karakterom koji definira ovu generaciju. Već u 18. minuti Bajraktarević je ubacio do Džeke, koji šutira previsoko s vrha šesnaesterca. Samo dvije minute kasnije, Bajraktarević izvodi korner, lopta se odbija do Bašića koji topovski šutira iz prve — Donnarumma sjajno brani. U 26. minuti Retegui se oslobodio čuvara i šutirao sa dvadesetak metara, ali je Vasilj sigurno intervenirao. Uslijedili su pokušaji Dedića i Demirovića, a u 38. minuti Demirović je glavom šutirao tik pored stative iz idealne pozicije. Donnarumma je bio zid, ali se i oko zidova može pronaći put.

Prekretnica je stigla u 41. minuti. Donnarumma je degažirao loptu, Demirović je glavom proslijedio prema Amaru Memiću koji je krenuo u fantastičan sprint prema golu. Alessandro Bastoni, posljednji igrač gostujuće odbrane, nije imao drugog izbora osim da ga sruši dvadesetak metara od gola. Francuski arbiter Clément Turpin nije imao dilemu — direktan crveni karton. Italija je ostala s igračem manje, a Zmajevi su dobili krila. Do kraja poluvremena, Bajraktarević je izveo slobodnjak, Katić je pucao glavom ali je Donnarumma ponovo odbranio, a Memić je u završnici prvog dijela propustio još jednu priliku iz peteraca. Na odmor se otišlo sa 1:0 za goste, ali sa osjećajem da je preokret neizbježan.

Barbarez je na pauzi izvršio dvije ključne izmjene — umjesto Kolašinca i Šunjića u igru su ušli Alajbegović i Tahirović, donoseći svježu energiju i ofanzivniji pristup. Gattuso je na svojoj strani uveo Palestru umjesto Politana, pokušavajući stabilizirati desnu stranu. Pritisak je bio nemilosrdan. Već u 47. minuti nastala je opasna situacija pred Donnarumminim golom. U 51. minuti, Alajbegović je snažno šutirao s ivice šesnaesterca — Donnarumma jedva brani. U 60. minuti, Bašić je pogriješio u dodavanju, a Kean je iskoristio kontranapad i izašao sam na Vasilja, ali na olakšanje čitave nacije — šutirao je visoko preko gola. To je bio posljednji ozbiljan pokušaj Azzurra.

Barbarez je u 70. minuti ubacio Tabakovića i Burnića umjesto Memića i trećeg veznog. U 72. minuti, Tahirović je lukavo šutirao sa dvanaestak metara, ali je Donnarumma ponovo bio maestralan. Džeko je u nastavku te akcije pokušao glavom — bez rezultata. U 76. minuti Dimarco je iz dobre pozicije šutirao pored gola, jedini znak života Italije u drugom dijelu. Statistika je govorila sama za sebe: BiH je do tog trenutka uputila preko dvadeset udaraca prema golu Italije, naspram svega tri gostujuća.

Ono za čim je Zenica vapila stiglo je u 79. minuti. Amar Dedić je uspio ubaciti loptu s desne strane u prepun šesnaesterac. Edin Džeko je, kao i toliko puta u karijeri, bio najviši u skoku i glavom uputio loptu prema golu. Donnarumma je odbranio prvi udarac, ali lopta se odbila tačno do Harisa Tabakovića — čovjeka koji je svega devet minuta ranije ušao u igru. Smireno, rutinski, bez trunke panike, smjestio je loptu iza Donnarumme. Zenica je eksplodirala. Bilino Polje je postalo vulkan. Rezultat — 1:1.

Italijani su se bunili, tvrdeći da je u gužvi bilo faula nad Mancinijem, ali je VAR potvrdio regularnost pogotka. Žute kartone zbog prigovora dobili su Donnarumma i Gattuso. Domaćini su nastavili pritisak — u 87. minuti Bajraktarević je sjajno ubacio, a Demirović glavom šutirao iz idealne pozicije, ali je Donnarumma ponovo izveo čudesnu intervenciju. Bio je to 25. udarac BiH prema golu Italije. U 90. minuti, Demirović je bio srušen u šesnaestercu u onome što je izgledalo kao čist penal, ali Turpin je ostao nijem. Produžeci su bili neizbježni.

Produžeci su donijeli još drame, ali ne i golova. Muharemović je u 102. minuti napravio faul kao posljednji igrač odbrane, ali je za to dobio samo žuti karton — odluka koja je razbjesnila goste. Barbarez je u 115. minuti uveo Hadžiahmetovića umjesto Demirovića, koji je uz ovacije napustio teren. U 118. minuti, Tahirović se našao sam na vrhu šesnaesterca, ali je njegov udarac otišao za malo pored stative. Najdramatičniji moment stigao je u posljednjim sekundama prvog produžetka — Palestra je ubacio s desne strane, Francesco Pio Esposito je na drugoj stativi šutirao glavom, a Vasilj je čudesnom refleksnom reakcijom spasio siguran gol. Čovjek koji je u prvom poluvremenu napravio kobnu grešku, iskupio se u najvažnijem trenutku. Nogomet zna biti pravedan.

A onda — penali. Najokrutniji, a ujedno i najpravedniji način da se odluči o sudbinama. Bilino Polje je u tom trenutku bilo reaktor čiste energije. Devet hiljada grla skandiralo je u ritmu koji se čuo daleko izvan stadionskih zidova. Džeko je zbog povrede morao propustiti seriju, ali njegovi saigrači su znali šta trebaju učiniti.

Prvi je pristupio Benjamin Tahirović. Sigurno i smireno, poslao je Donnarummu u suprotnu stranu — 1:0 za BiH. Na drugoj strani, mladi Francesco Pio Esposito nije izdržao pritisak zeničke buke i šutirao je preko gola. Zatim je Haris Tabaković, junak iz regularnog toka, pristupio lopti s autoritetom čovjeka koji zna da mu je ovo večer — stavio je u gornji desni ugao, Donnarumma bez šanse, 2:0. Sa druge strane Sandro Tonali je bio precizan i smanjio na 2:1. Treći za BiH bio je Kerim Alajbegović — poslao Donnarummu u pogrešnu stranu, 3:1. Bryan Cristante je preuzeo odgovornost za Italiju i pogodio — prečku. Erupcija na tribinama. Sada je sve bilo u nogama jednog čovjeka.

Esmir Bajraktarević, 23-godišnji krilni igrač, pristupio je bijeloj tački sa čitavom nacijom na leđima. Udarac — uz malo sreće i mnogo hrabrosti — završio je u mreži. Bajraktarević je potrčao prema klupi, saigrači su natrčali na njega, a Bilino Polje je postalo jedan jedini krik sreće. Bosna i Hercegovina 4, Italija 1. Zmajevi idu na Mundijal.

Za Italiju, ovo je treći uzastopni Mundijal bez nastupa. Četverostruki svjetski prvaci propustili su SP 2018 nakon eliminacije od Švedske u baražu, SP 2022 nakon šokantnog poraza od Sjeverne Makedonije, i sada SP 2026 — pad od reprezentacije koja ima manje stanovnika od Milana. Na turniru na kojem će po prvi put u historiji nastupiti 48 selekcija, za Azzurre neće biti mjesta. Gattuso nije uspio u misiji vraćanja Italije tamo gdje bi joj trebalo biti mjesto. Talijanski mediji — Gazzetta dello Sport, Corriere della Sera — već govore o historijskom debaklu i krahu čitavog sistema.

Za Bosnu i Hercegovinu, ovo je mnogo više od sportskog rezultata. Ova mala zemlja, iz koje se ljudi godinama iseljavaju u potrazi za boljim životom, sinoć je podsjetila samu sebe da može stati rame uz rame s najvećima. Barbarez, koji je kao igrač nosio dres Zmajeva, izveo je svoju četu do cilja o kojem generacije navijača sanjaju. Na Mundijalu u Sjevernoj Americi, BiH će u grupi B igrati protiv Kanade, Katara i Švicarske — raspored koji pruža realne šanse za prolazak u nokaut fazu.

Zenica je sinoć bila mnogo više od grada s fudbalskim stadionom. Bila je glavni grad jedne nacije koja je, makar na devedeset minuta i još malo, zaboravila na sve što je dijeli i sjetila se svega što je spaja. Komentator javnog servisa Anel Džanković zapjevao je u eter. Baklje su gorjele sa zgrada izvan stadiona. Ispred Vječne vatre u Sarajevu hiljade ljudi slavilo je do ranih jutarnjih sati, a scene euforije ponavljale su se širom zemlje — u Tuzli, Mostaru, Bihaću, Banjoj Luci, Brčkom. Ulice su postale rijeke ljudi sa obilježjima Bosne i Hercegovine.

Bosna ide na Mundijal. I ovaj put, niko joj to ne može oduzeti.